Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), u prvim minutama kratkog, ali razornog rata, Izrael je prešao crvenu liniju koju je izbjegavao decenijama, a ta crvena linija je bio javni atentat na vrhunske iranske nuklearne naučnike - akcija koja je izvedena u obliku koordiniranog i sveobuhvatnog vojno-obavještajnog napada.
Zajednička istraga Washington Posta i PBS-ovog Frontlinea otkriva kako je kampanja bila pomno planirana, politički orkestrirana i brutalno izvršena. Kodni naziv operacije bio je "Narnia".
Prošlog juna, Izrael je pokrenuo masovnu vojnu i obavještajnu kampanju protiv Irana, uključujući zračne napade, tajne kopnene operacije i ciljane atentate, s ciljem osakaćivanja iranskog nuklearnog programa.
Operacija nije bila samo sporedna akcija širih zračnih napada, koji su započeli 13. juna s više od 200 izraelskih borbenih aviona. To je, kako kaže Washington Post, bilo njihovo "strateško srce".
U to vrijeme, Izrael je opisao taj potez kao preventivni udar kako bi se suprotstavio egzistencijalnoj prijetnji koju predstavlja iranski nuklearni program, tvrdeći da je Teheran razvio balističke rakete sposobne nositi nuklearne bojeve glave i stići do Izraela u roku od nekoliko minuta. Iran je, zauzvrat, napad nazvao opasnom agresijom, ratnim zločinom i objavom rata koja zahtijeva odlučan odgovor.
Strategija "odrubljivanja glava"
Washington Post izvještava da dok je svijet gledao kako se oblaci dima dižu iz iranskih postrojenja za obogaćivanje urana, unutar stambenih zgrada u Teheranu se vodio precizniji i održiviji rat.
Ovaj rat bio je "Operacija Narnia", proračunati plan izraelske obavještajne službe za eliminaciju najistaknutijih iranskih nuklearnih naučnika, za koje su izraelski i američki zvaničnici vjerovali da su okosnica svakog budućeg teheranskog napora da izgradi atomsku bombu.
Operacija je započela u ranim jutarnjim satima 13. juna, što se poklopilo s početkom 12-dnevnog iransko-izraelskog rata. Izraelsko oružje ciljalo je stambene zgrade u Teheranu, ubivši istaknute nuklearne fizičare i inženjere u njihovim domovima.
Među prvim žrtvama bili su Mohammad Mehdi Tehranchi, teorijski fizičar i stručnjak za eksplozive pod američkim sankcijama, i Fereydoun Abbasi, bivši šef iranske Organizacije za atomsku energiju, koji je prethodno preživio pokušaj atentata 2010. godine. Izrael je kasnije objavio da je prvog dana i narednih dana ubio 11 istaknutih nuklearnih naučnika.
Atentati su bili dio šire kampanje koja je ciljala iranska nuklearna postrojenja, raketnu infrastrukturu, sisteme protivvazdušne odbrane i vojne komandante.
Izraelski i američki zvaničnici rekli su da cilj nije bio samo uništiti postrojenja, već unazaditi iranski nuklearni program godinama uništavanjem onoga što Washington Post naziva "kompleksom mozgova"; generacije naučnika sposobnih da obogaćeni uranijum pretvore u operativno nuklearno oružje.
Zajednička istraga pokazuje da se Izrael godinama pripremao za ovaj trenutak. Obavještajne službe režima decenijama su prikupljale detaljne dosijee o iranskim nuklearnim naučnicima, od njihovih naučnih istraživanja do njihovih svakodnevnih kretanja, mjesta gdje su živjeli i njihovih društvenih mreža.
Sa početne liste od oko 100 naučnika, na kraju je odabrano oko 12 koji su identifikovani kao nezamjenjivi u kratkom roku.
Za razliku od prethodnih atentata, koji su izvršeni u tajnosti i uz zvanična poricanja, Izrael je javno preuzeo odgovornost. Zvaničnici su ovu promjenu naveli kao porast povjerenja nakon udara na iranske posrednike - uključujući Hamas u Gazi i Hezbollah u Libanu - i sloma režima Bashara al-Assada u Siriji.
Civilne žrtve
Međutim, operacija je rezultirala velikim civilnim žrtvama. Washington Post i istraživačka web stranica Bellingcat dokumentirali su smrt najmanje 71 civila u pet napada povezanih s atentatom na nuklearne naučnike.
Deset civila, uključujući dvomjesečnu bebu, ubijeno je u takozvanom "Profesorskom kompleksu" u Teheranu. U drugom napadu koji je ciljao nuklearnog naučnika Mohammada Rezu Seddighija Sabera, ali koji nije uspio jer on nije bio prisutan, ubijen je njegov 17-godišnji sin.
Izraelski zvaničnici tvrdili su da su učinili sve što su mogli da minimiziraju kolateralnu štetu, ali su priznali rizike od ciljanja ljudi u stambenim područjima.
Iran je optužio Izrael za namjerno ciljanje civila i prijavio smrt više od hiljadu ljudi. Izrael je, nasuprot tome, rekao da je u iranskim udarima odmazde ubijen 31 Izraelac i oštećena civilna infrastruktura.
Procjene obavještajnih službi, prema Washington Postu, ukazuju na to da je šteta bila velika, ali ne i odlučujuća. Američki, izraelski i zvaničnici IAEA slažu se da je iranski nuklearni program unazađen nekoliko godina, ali nije uništen.
Washington Post izvještava da Iran još uvijek ima oko 900 funti obogaćenog uranija od 60 posto, što je nivo blizu praga za vojnu upotrebu. Također, nakon rata, inspektorima IAEA-e je odbijen pristup nekim ključnim lokacijama.
Diplomatska obmana
Drugi dio izvještaja otkriva stepen koordinacije između izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i Trumpove administracije.
Prema Washington Postu, rat je uključivao mjesece diplomatskog manevriranja i obmane. Netanyahu je Trumpu predstavio četiri scenarija za napad na Iran, od nezavisnog izraelskog udara do operacije koju u potpunosti predvode SAD.
Iako je Trump očigledno favorizirao diplomatsko rješenje, dvije strane su nastavile tajno planirati i dijeliti informacije, namjerno stvarajući dramatične razlike kako bi prevarile Teheran.
Izvještaj također otkriva da su nuklearni pregovori zakazani za 15. juni bili samo obmana kako bi se Iran iznenadio.
Čak i kada su napadi počeli, Sjedinjene Države su, preko katarskih posrednika, predstavile konačnu ponudu s teškim uvjetima, uključujući potpuno ukidanje sankcija u zamjenu za demontiranje postrojenja za obogaćivanje i prekid iranske podrške regionalnim oružanim grupama. Nakon što je ovaj prijedlog odbijen, SAD su, uz Trumpovo odobrenje, odmah krenule u akciju, šaljući bombardere B-2 Spirit da napadnu podzemno postrojenje Fordow.
Geopolitički motiv
Washington Post opisuje niz regionalnih događaja kao savršenu oluju koja je ohrabrila Izrael da napadne Iran. Prvo, kolaps režima Bashara al-Assada u Siriji 2024. godine, čime je iranski glavni kopneni put do saveznika presječen.
Drugo, ono što list naziva slabljenjem Hezbollaha u Libanu i Hamasa u Gazi, ostavljajući Iran bez tradicionalnih sredstava odvraćanja. Nakon ubistva Sayyeda Hassana Nasrallaha krajem 2024. godine i uništenja ruskih sistema protuzračne odbrane S-300, izraelski generali su smatrali da imaju rijedak operativni prozor prilike za djelovanje.
Uprkos široko rasprostranjenom razaranju, dugoročni uspjeh kampanje ostaje pod znakom pitanja. Institut za nauku i međunarodnu sigurnost u Washingtonu opisao je štetu na postrojenjima u Natanzu i Isfahanu kao katastrofalnu.
Rafael Grossi, generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju, također je objavio da su iranski materijalni kapaciteti za obogaćivanje teško oštećeni, ali je Teheran ostao čvrst u svom stavu.
Washington Post je citirao Alija Larijanija, sekretara iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je rekao da je iranski nuklearni program neuništiv jer se znanje ne može uništiti bombama.
Iako je Iran započeo obnovu i proširenje svojih podzemnih postrojenja, studija zaključuje da su izraelski i američki napadi možda odgodili iranske nuklearne ambicije, ali nisu riješili korijen problema i čak bi mogli učiniti njegov povratak prikrivenijim i dubljim u budućnosti.
Your Comment